AKROPOLJ
Akropolj (grčki akros, vrh, polis, grad, doslovce „grad na brdu"), je stenovito brdo, antičko svetilište posvećeno grčkoj boginji Atini zaštitnici grada Atine, u samom centru doline Atike. Visine je oko 150 m, a sam vrh čini platforma dimenzija 300h150 m, gde se nalazi arhitektonski kompleks. Brdo je prvi put utvrđeno zidovima u mikenskom periodu, a delovi tih prvih zidina su i danas vidljivi, naročito na jugoistoku Propilaje. Zidovi utvrđenja koji danas dominiraju su izgrađeni posle persijskih ratova u prvoj polovini 5. veka pre nove ere, za vreme Temistokla (severni zid) i Kimona (južni zid). Izmene su rađene u Periklovo doba i kasnije, kada je Akropolj postao glavno uporište grada.
Najveće i najlepše svetilište stare Atine, posvećeno boginji Atini, dominira centar modernog grada Atine, sa stenovitog uzvišenja. Najslavljeniji mitovi stare Atine, religiozni festivali, najraniji kultovi, kao i drugi važni događaji u istoriji grada, su svi povezani sa Akropoljom. Spomenici i građevine Akropolja su u harmoniji sa svojim prirodnim okruženjem. U ovim jedinstvena delima antičke arhitekture, kombinuju se različiti stilovi klasične grčke arhitekture i umetnosti, koji su vekovima uticali na mnoge druge kulture i umjetnosti. Akropolj iz 5. veka pre nove ere, je slikovit primer raskoša, moći o bogatstva Atine u zlatnom dobu Perikla.
U samom svetilištu, sreću se majstorska djela klasične grčke arhitekture, sagrađena uglavnom u 5. vijeku p. n. e., u doba Perikla. Partenon kao pečat stare grčke civilizacije, je najupečatljiviji od svih. Posvećen Atini Partenoni, sagrađen je u zamenu za dva ranija hrama posvećena istoj boginji.
Elegantna građevina, Erehteon, na severnoj strani svetilišta Akropolja, izgrađena je u periodu između 421 i 406. p. n. e., u zamenu za jedan raniji hram posvećen Atini Polijas, takozvani „Stari hram“. Ime Erehteon, koje je jedino tako pominjao Pausanija (grčki istoričar i geograf iz 2. vijeka p. n. e. - 1, 26, 5), dolazi od imena grčkog mitskog kralja Atine, Erehtusa, koji je simbolizovan u ovom hramu.
Akropolj (grčki akros, vrh, polis, grad, doslovce „grad na brdu"), je stenovito brdo, antičko svetilište posvećeno grčkoj boginji Atini zaštitnici grada Atine, u samom centru doline Atike. Visine je oko 150 m, a sam vrh čini platforma dimenzija 300h150 m, gde se nalazi arhitektonski kompleks. Brdo je prvi put utvrđeno zidovima u mikenskom periodu, a delovi tih prvih zidina su i danas vidljivi, naročito na jugoistoku Propilaje. Zidovi utvrđenja koji danas dominiraju su izgrađeni posle persijskih ratova u prvoj polovini 5. veka pre nove ere, za vreme Temistokla (severni zid) i Kimona (južni zid). Izmene su rađene u Periklovo doba i kasnije, kada je Akropolj postao glavno uporište grada.
Najveće i najlepše svetilište stare Atine, posvećeno boginji Atini, dominira centar modernog grada Atine, sa stenovitog uzvišenja. Najslavljeniji mitovi stare Atine, religiozni festivali, najraniji kultovi, kao i drugi važni događaji u istoriji grada, su svi povezani sa Akropoljom. Spomenici i građevine Akropolja su u harmoniji sa svojim prirodnim okruženjem. U ovim jedinstvena delima antičke arhitekture, kombinuju se različiti stilovi klasične grčke arhitekture i umetnosti, koji su vekovima uticali na mnoge druge kulture i umjetnosti. Akropolj iz 5. veka pre nove ere, je slikovit primer raskoša, moći o bogatstva Atine u zlatnom dobu Perikla.
U samom svetilištu, sreću se majstorska djela klasične grčke arhitekture, sagrađena uglavnom u 5. vijeku p. n. e., u doba Perikla. Partenon kao pečat stare grčke civilizacije, je najupečatljiviji od svih. Posvećen Atini Partenoni, sagrađen je u zamenu za dva ranija hrama posvećena istoj boginji.
Elegantna građevina, Erehteon, na severnoj strani svetilišta Akropolja, izgrađena je u periodu između 421 i 406. p. n. e., u zamenu za jedan raniji hram posvećen Atini Polijas, takozvani „Stari hram“. Ime Erehteon, koje je jedino tako pominjao Pausanija (grčki istoričar i geograf iz 2. vijeka p. n. e. - 1, 26, 5), dolazi od imena grčkog mitskog kralja Atine, Erehtusa, koji je simbolizovan u ovom hramu.
- Partenon je najviše oštećen tokom turske vladavine sredinom 15. veka kada su ga Mlečani tokom opsade Atine bombardovali jer je bio korišćen kao magacin za barut. Početkom 19. veka ambasador Engleske u Carigradu lord Eldžin je došao da poseti Akropolj. On je ukrcao sve što je mogao na šest brodova i poslao u Englesku. Usput su dva broda potonula, pa se to danas nalazi negde na morskom dnu. Engleski lord je skinuo i karijatide, skulpture mladih sveštenica koje svojim glavama pridržavaju svod hrama Erehtejona, koje se danas nalaze u Britanskom muzeju u Londonu. Postoji legenda da se noću, kada duva vetar na Akropolju, mogu čuti dozivanja preostalih karijatida za sestrama u Londonu. I danas traje spor između Britanskog muzeja i grčih vlasti koje pokušavaju da u zemlju vrate nacionalno blago. U tu svrhu, u podnožju Akropolja, 2009. je izgrađen moderni Novi muzej Akropolja, u koji je smešteno arheološko blago Akropolja i ostavljena prazna mesta za ono koje još nedostaje